Datum objave: 21. 06. 2009.

Vječna borba s vjetrenjačama ili izazov modernoj medicini; simbol muškosti ili genetska greška… - neke su od mnogih dilema koje se nameću kada započne rasprava o ćelavosti.

Nekada svrstavani u dominantne predstavnike jačeg spola, a danas sve češći posjetitelji dermatološko-kozmetolških poliklinika, ljekarni i nutricionističkih savjetovališta, muškarci koji ćelave česta su tema znanstveno-popularne svakodnevice.
Premda je s nadmoćnih, gotovo 90%, ćelavost rezervirana za muškarce, ona sve češće pogađa i žene, ne štedeći niti vrlo mlade generacije. Gubitak kose se, naime, javlja već u dvadesetima i to najprije kao stanjivanje, izbljeđivanje te usporen i zaustavljen rast kose, a kasnije i kao njezin potpuni gubitak. Zanimljiv je i podatak da ćelavosti nisu pošteđene niti životinje, pa je tako među određenim vrstama majmuna ćelavost prilično česta pojava!

Postoji nekoliko glavnih podjela ćelavosti, kategoriziranih prema njezinom uzroku:

-Prirođena alopecija – često povezana i s poremećajem ostalih struktura vlasišta poput žlijezda lojnica i znojnica; najčešće u obliku mrljastih područja tjemena bez kose
-Traumatska alopecija – nastaje uslijed akutnog stresa ili izloženosti kroničnom stresu, pretrpljenog straha, nakon opsežnih kirurških zahvata, opekotina, zračenja, primjene kemoterapije, uslijed svjesnog ili nesvjesnog trljanja i čupanja kose (trihotilomanija – najčešće u djece); najčešće je prolazna i kosa se oporavlja unutar nekoliko mjeseci
-Trakcijska alopecija – uslijed čestog vezivanja kose u rep ili zategnutu punđu
-Hormonska alopecija – uslijed narušene hormonalne ravnoteže kod bolesti hipofize, paratiroidnih žlijezda, štitne žlijezde, tumora koji luče androgene (muške spolne hormone), u trudnoći (zbog izrazitog porasta estrogena) i menopauzi
-Alopecija kod kožnih bolesti poput psorijaze, gljivičnih i bakterijskih infekcija, lišajeva, kožnih tumora
-Alopecija kod sistemnih oboljenja poput autoimunih bolesti (npr. sistemni lupus), dijebetesa, hipovitaminoza, trovanja, neuhranjenosti, karcinoma, nedostatka određenih minerala
-Alopecija areata – iznenadni gubitak kose nedovoljno poznatog uzroka, najčešće u sklopu autoimunih bolesti, nepredvidivog tijeka; može biti „monokularna“ (ograničena na jedno manje područje) ili „univerzalna“ (zahvaća čitavo tijelo); nekad je prolazna i podložna terapiji, a u nekim slučajevima dovodi do trajnog gubitka kose
-Androgena alopecija

Androgena alopecija ili „muška“ ćelavost zauzima gotovo 98% svih alopecija predstavljajući time prvi i osnovni uzrok gubitka kose. I iako je njezin uzrok već 1942. godine objašnjen androgenim efektom, i danas se otkrivaju novi geni i mehanizmi zaslužni za njezin nastanak. Androgena alopecija je, dakle, nasljedna, a u nasljeđivanje je upleteno više različitih gena na nekoliko kromosoma („poligensko nasljeđivanje“).

Androgeni efekt obuhvaća pojačanu pretvorbu testosterona (muški spolni hormon) u dihidrotestosteron / DHT (metabolit zaslužan za propadanje kose) u koži te povećanu gustoću receptora za DHT na određenim područjima vlasišta (time se objašnjava karakteristični izgled i progresija ćelavljenja: najprije na sljepoočnm regijama i na čelu, s produbljivanjem zalistaka, a na kraju preostajanje samo vijenca kose na tjemenu – tzv. Hipokratova alopecija).

Legenda:
1 - nema simptoma gubitka kose
2 - slabije sljepoočno povlačenje linije kose
2A - čeono povlačenje kose - slabije izraženo
3 - osrednje sljepoočno povlačenje
3A - čeono povlačenje - osrednje izraženo
3V - osrednji gubitak na vrhu lubanje
4 -6 progresivno uključivanje verteksa i sljepoočnih područja
7 - potpuni gubitak kose na čeonom predjelu i verteksu

Ovakav gubitak kose se u 25% slučajeva javlja već prije tridesete godine života, a u podlozi je zamjena normalnih folikula (korjena dlake) malima koji sve brže propradaju. Kao što je spomenuto, ćelavosti nije pošteđen niti ljepši spol, no ona se (pogotovo androgena) javlja iznimno rijetko i to u sklopu hiperandrogenizma, a jedan od uzroka mogu biti i policistični jajnici.

Spriječiti i(li) liječiti?
Bez obzira na uzrok odnosno mehanizam nastanka alopecije, važno je pravovremeno započeti s terapijom, odnosno osvijestiti potencijalni problem na vrijeme i prevenirati ga. Činjenica da se alopecija ne može izliječiti, nego samo ublažiti i usporiti, vrijedan je podatak i poticaj pravovremenom reagiranju!
Kod jasnih uzorka poput gljivičnih ili bakterijskih infekcija, jasno je da će terapija biti usmjerena ka uzročniku – primjenjuju se antibiotici i antimikotici, a poboljšanje je zagarantirano u većini slučajeva.
Kod alopecije areate i ostalih alopecija nastalih u sklopu autoimunih zbivanja primjenjuju se kortikosteroidni pripravci i imunosupresivi.
Kao „zadnja linija“, kod već uznapredovale ćelavosti i nemogućnosti primjene ostalih oblika terapije, na raspolaganju je i kirurška korekcija, odnosno transplantacija kose (ugradnja umjetne ili prirodne kose u čupercima, presađivanje čitavih dijelova kože na kojima ima kose itd...)

Kod hormonalnog disbalansa pokušava se provoditi hormonska terapija, a u najvećem obimu primjenjuje se upravo kod androgene alopecije. Tu se primjenjuju dvije velike skupine lijekova, odnosno pripravaka:
-Anti-androgeni : mehanizam djelovanja im je smanjivanje utjecaja testosterona na ključna tkiva a ključni predstavnici su: ciproteron acetat, progesteron, estrogen, cimetidin, spironolakton, finasterid; s obzirom da mogu uzrokovati feminizaciju, njihova je upotrijeba ograničena na ženski dio populacije
-Minoksidil : po kemijskoj strukturi je antagoniost kalcijevih kanala, a vrijedan je terapijski pripravak kod početne ćelavosti koja ne zahvaća veliku površinu vlasišta (do cca 10 cm u promjeru)

Iako su gotovo svi navedeni pripravci ušli u široku primjenu, finasterid i minoksidil su treutno jedini pripravci koje je odobrila FDA.

Kao što je već spomenuto, s obzirom da ćelavost još uvijek nije izlječiv poremećaj, njezina pravovremena prevencija i maksimalno odlaganje od izuzetne su važnosti. Još od davnih vremena poznati su prirodni pripravci koji su se primjenjivali u tu svrhu – uljni namazi od datulja u starom Egiptu, mješavine opijuma i hrena u antičkoj Grčkoj, pripravci od češnjaka i čaja gospine trave itd...
Danas su na tržištu prisutni raznovrsni šamponi, losioni, kreme i ostali lokalni pripravci koji većinom utječu na poboljšanje cirkulacije u vlasištu, povećavajući time prehranjivanje korijena kose i usporavajući proces opadanja.

Prehranom protiv ćelavosti
No, kao i za velik dio bolesti i poremećaja današnjice, svakako je esencijalna pravilna i potpuna prehrana. Stoga bismo mogli reći kako je jedan od prvih koraka u borbi protiv ćelavosti osvrtanje na vlastiti hladnjak!

Glavni sastojak kose je protein keratin, a najzastupljenija aminokiselina je cistin. Prvi zaključak koji se nameće jest da je primarno važan dovoljan unos bjelančevina u organizam, s naglaskom na proteine soje te aminokieline cistin i metionin za koje je dokazano da poboljšavaju strukturu i kvalitetu kose te potiču njezin rast.

Uz bjelančevine i esencijalne masne kiseline, neobično je važan i unos određenih vitamina i minerala.
Tu u prvi plan dolaze vitamini B skupine, a posebice vitamin B3 (niacin), B5 (pantotenska kiselina) i B6. B vitaminima obiluju grahorice (leguminoze), mrkva, cvjetača, orašasti plodovi, jaja, pivski kvasac i soja.

Od ostalih vitamina važno je osigurati redovit i dovoljan unos vitamina C i E koji imaju jak antioksidativan učinak, djeluju kao imuno-stimulatori i potiču cirkuolaciju vlasišta hraneći tako korijen dlake.

Vitamin A može biti mač sa dvije oštrice – koliko je neophodan za rast i očuvanje kose, toliko njegov prekomjeran unos može dovesti i do pojačanog ispadanja kose! Poželjno je osigurati njegov unos putem hrane (iznutrice, žuto i zeleno povrće, mliječni proizvodi), a ukoliko ga se uzima putem nadomjestaka treba pripaziti da njegov dugoročni unos ne prelazi 100 000 i.j. dnevno!
Svakako se treba osvrnuti i na sve češće spominjane inozitol, PABA-u (para-aminobenzojeva kiselina) i vitamin H (biotin) kojima obiluju jaja, žitarice, integralna riža, sjemenke suncokreta, orasi, leća, soja i mliječni proizvodi. Blagotvorni učinak imaju i procijanidini i proantocijanidini iz kore zelenih jabuka i koštica grožđa.

Osim vitamina, na ljestvici važnosti treba visoko pozicionirati i nekoliko minerala zaslužnih za rast, očuvanje integriteta i sprečavanja opadanja kose, a to su sumpor, bakar, željezo, cink, kalcij i silicij (silikatima ja bogata zob, kora krumpira, krastavac, paprika i klice).
Postoje studije koje ističu pozitivni učinak određenih biljaka i biljnih pripravaka na očuvanje kose, a među njima su se posebice istakle ehinacea, ginko, ružmarin, zeleni čaj, Sabal palma, Polygonum multiflorum, astralgus, preslica, ulje noćurka i boreča.

Kad se, dakle, ujedine optimalna prehrana, maksimalno smanjenje stresa, redoviti aerobni treninzi (koji održavaju razine androgena niskima) i održavanje higijene vlasišta, postignut je velik korak u prevenciji alopecije, odnosno njezinom odgađanju i ublažavanju. Jer, iako je ćelavost kod manjeg broja ljudi racionalizirana i služi im čak kao poveznica sa slavnim, svjetski poznatim i povijesno važnim ličnostima, ipak velikoj većini ona predstavlja socijalnu kočnicu koja može dovesti do depresije, anksioznosti, socijalnih fobija pa čak i kriza identiteta.

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.
Orbita7-24.ru

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: ćelavost, muškarci,

Komentari