Tena Škunca

Datum objave: 17. 12. 2018.

Veliko nam je zadovoljstvo predstaviti vam našu novu vanjsku suradnicu, Matejku Buča, zaljubljenicu u kuhanje, fotografiju i pisanje, koja stoji iza divnih recepata na .  

Draga Matejka, koju ćemo ugostiti u našoj rubrici Zdravo&fino, ispričala nam je kako je došla na ideju da svoju ljubav prema kuhanju podijeli s drugima, što za nju predstavlja pravilna prehrana te na koji način zdrave prehrambene navike prenosi na svoju djecu. Osim toga, otkrila nam je i koja se jela tradicionalno u njezinoj oblitelji prepremaju za blagdane.

Kako biste u nekoliko rečenica opisali svoj blog Like Chocolate? Kada se u vama rodila ideja da svoju ljubav prema kuhanju podijelite s drugima?

Uvijek u šali kažem da je tu da bih ja ostala normalna – naime, rad na blogu me iznimno opušta, veseli i predstavlja neko vrijeme za mene, ispunjenje mojih interesa i ambicija te konstantne želje za učenjem i napretkom. U njemu objedinjujem nekoliko svojih ljubavi, a za neke nisam niti znala da ih imam: kuhanje, fotografiju, pisanje, a od nedavno i snimanje videa. Kako sam po prirodi sve samo ne spontana i otvorena, odluka o pisanju bloga je za mene bila veliki korak, jer sam znala da ako to radim, radit ću cijelim srcem i najbolje što znam i mogu. Otvoreno i iskreno. Pa sam skočila i nisam se osvrtala, uz konstantnu podršku moje obitelji i predivnu dobrodošlicu kolega blogera iz cijele regije, na kojoj sam i danas zahvalna.  

Ono po čemu se vaš blog ističe svakako je kvaliteta, jednostavnost i detaljno objašnjenje recepata. Koliko je vremena potrebno da nastane jedan Matejkin recept, od osmišljanja samog recepta, pripreme i pogađanja savršenog omjera namirnica pa sve do fotografiranja te izrade videa i blog posta? U kojoj od spomenutih faza najviše uživate, odnosno posvećujete najviše vremena?

Kroz godine, a sada ga pišem već gotovo šest godina, oko bloga se okupio stvarno lijepi broj čitatelja koji svakodnevno koriste moje recepte i s kojima redovito komuniciram kroz blog i . Jako mi je važno da zbog njih, ali i sebe, konstantno napredujem i zaista se trudim raditi kvalitetno. Bloganje u kategoriji hrane nije jednostavno. Nije da se probudiš i u glavi imaš točne gramaže i namirnice te samo to smutiš i objaviš. Za jedan blog post mi treba i do osam sati, a najčešće nastaje kroz nekoliko dana. Nakon što mi padne na pamet ideja za recept, testiram ga. Kada sam zadovoljna receptom, fotografiram jelo, često snimam i . Obrada fotografija i montaža videa uzimaju mnogo vremena, nakon čega slijedi pisanje blog posta, objava na blogu te komunikacija kroz . Uživam u kompletnom procesu. Strašno se uzbudim kad dobijem ideju za recept i sretna sam svaki put kad mi jelo dobro ispadne. No najsretnija sam kad još netko isproba taj recept i javi mi da je zadovoljan. Zbog toga i dalje pišem, iako sam rodila dvoje djece u međuvremenu, a i radim. 

Planirate li u budućnosti objediniti sve svoje recepte s bloga u tiskanom izdanju?

To mi je apsolutno najveća želja što se tiče ovog dijela mog života i nadam se da ću jednog dana imati vremena i sredstava posvetiti se tom cilju. 

Koje su obavezne namirnice u vašoj smočnici, bez kojih ne možete zamisliti pripremu većine jela?

Pa, jako volimo čokoladu... Šalu na stranu, kad bih kuhala samo za sebe, uvijek bih jela mnogo povrća i voća, tjesteninu i ribu. No realnost je drugačija, jer naša curica već neko vrijeme protestira ako na tanjuru nije meso, riža i samo odabrane vrste povrća. U smočnici uvijek imam nekoliko vrsta brašna, jaja, jogurt, zobene pahuljice, a u zamrzivaču nešto mesa, domaći umak od rajčice i temeljac. Zapravo imam još mnogo toga, jer stalno nešto nakuhavam.

Gledajući vaš opus recepata, mogli bismo reći da ste skloniji pripremi različitih vrsta tijesta i slastica. Također, može se primijetiti da pomno birate sastojke te da u većini recepata birate „zdravije“ varijante namirnica, poput integralnog i pirovog brašna, meda i smeđeg šećera. Što za vas znači zdrava, pravilna prehrana? Na koje sve načine je prakticirate u svakodnevnom životu?

Mislim da je zdrava prehrana jako širok pojam i da za svakoga znači nešto drugo. Za mene znači uravnoteženu, raznoliku prehranu bez uskraćivanja i pretjerivanja. Mi jedemo sve: i „zdravo“ i „nezdravo“. Jedemo često slatko jer ga svi volimo i ja ga volim peći, no uvijek radim male količine i trudim se namirnice prilagoditi tako da ipak unosimo one koje su bolje za naš organizam, poput cjelovitih žitarica, prirodnih šećera i kvalitetnih začina. Najveći izazov je trenutno naša četverogodišnjakinja koja se bori protiv povrća svim snagama, no snalazim se tako da u umake i variva koja voli (zapravo voli samo varivo od graška) utrpam što je više moguće povrća i usitnim ga da ne primijeti.  Također, inzistiram na zdravom doručku i tu zasada pobjeđujem: svaki dan doručkujemo granolu s jogurtom ili mlijekom ili zobenu kašu s voćem, ponekad palačinke s bananama ili pirov gris. S time sam zadovoljna. 

Postoji uvriježeno mišljenje kako „zdrava“ hrana ujedno ne može biti i fina. Smatrate li da „zdrava“ jela istovremeno mogu zadovoljiti i hedonističku komponentu?

Danas nam je dostupno toliko namirnica da apsolutno nema govora o tome da zdravo nije ukusno. Nije sva hrana za sve, no svatko će si odabrati ono što mu odgovara. Primjerice, za mene nema gotovo nikakve razlike između prženog krumpira i onog pečenog u pećnici s malo maslinovog ulja. A znamo koji je bolji za naš organizam. Što se pak deserata tiče, naša curka je najbolji primjer da su i zdravi kolači itekako ukusni – ona, koja obožava slatko, uopće ne primijeti kad umjesto čokoladnih kuglica napravim kuglice od badema, datulja i kakaa. Obožava ih. Jedino zaista u pravom slastičarstvu mislim da je teško postići isti efekt sa zdravijim namirnicama jer su maslac i šećer baza od koje sve počinje. 

Posebnost vašem blogu daje i u kojoj dijelite svoja iskustva o roditeljstvu i životu s malom djecom, a od nedavno ste joj pridružili i dio o dohrani u kojoj donosite zanimljive ideje za bebine obroke. Koliko vam je važno da zdrave životne navike prenesete i na svoju djecu te kako u tome uspijevate?

Stava sam da ne smiješ biti licemjer i dijete učiti jednom, a poskrivečki živjeti nešto drugo. Od naše djece je nemoguće sakriti kolače, jer ih ja često radim, svi ih volimo i oni su dio naše tradicije, uspomena, igre, druženja. Dino je još mali, ali Nevi dopuštamo da jede slatko u vrijeme kad mi smatramo da je to u redu i u količini koja je nama u redu. Ponekad „zdravije“ deserte, ponekad klasične deserte. Važno nam je da zna čemu služi hrana i kako nam hrana pomaže, no isto tako važno nam je da uživa u hrani i da je voli. Sjedimo za stolom i jedemo zajedno najmanje jedan obrok dnevno, trudimo se da to bude i češće. Neke dane je to lakše, neke dane teže, no generalno mislim da poštuje hranu. Dino pak voli papati, ima tek 10 mjeseci i najslađe mu je glodati krilce i sisati sokove iz kosti. 

Polako ulazimo u blagdansko vrijeme i razmišljamo o pripremi ukusnih jela koja ćemo poslužiti blagdanskom stolu. Možete li s nama podijeliti što se u vašem domu tradicionalno priprema za blagdane te koja su vaše omiljene blagdanske delicije?

Tradicionalno Badnjak i Božić provodimo kod moje mame koja je prava majstorica u kuhinji. Skupi se cijela obitelj i bude baš lijepo. Ne miješam se puno u kuhanje, samo donesem kolače: najčešće medenjake, linzere, nešto kremasto, ponekad i tortu, da bude malo svečanije. Neumjereni smo jer svi u obitelji volimo peći pa se često na maminom stolu nađe i po 11-12 vrsta kolača (na Štefanje zamrzavamo što ostane). Za ručak mama obično sprema salatu od hobotnice te bakalar s krumpirom iz pećnice na Badnjak, a patku s mlincima na Božić. I prefino je, ne znam što je bolje! No, uz svu tu hranu, nama je najdraže zajedničko kićenje maminog bora, posebno od kada i brat i ja imamo klince. Dinov je prvi Božić, ove godine će biti baš lijepo. 

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: intervju, kuhanje, like chocolate,

Komentari