Datum objave: 02. 04. 2012.

Dijabetes je najučestaliji, a vjerojatno i najozbiljniji metabolički poremećaj u svijetu. Epidemija dijabetesa razlog je sve veće zabrinutosti na globalnoj razini jer bi do 2030. godine broj oboljelih sa sadašnjih 250 milijuna mogao porasti na 439 milijuna. No, već sada dijabetes je uzrok 3,5 milijuna smrti godišnje u svijetu i zauzima vrh ljestvica uzroka smrtnosti.

Hrvatska ima oko 200.000 dijabetičara, od kojih je gotovo polovica neotkrivenih, što i ne čudi s obzirom na to da ponekad prođe i desetak godina dok bolesnik shvati da je obolio od šećerne bolesti, odnosno kad nastanu ozbiljni zdravstveni problemi.

Dvije su osnovne vrste dijabetesa. Dijabetes tip 1 je autoimuna bolest kod koje gušterača proizvodi premalo inzulina ili ga uopće ne proizvodi, što znači da šećer iz krvi uopće ne može ući u stanice. Od te vrste dijabetesa obolijeva manji broj dijabetičara ili najviše do 10 posto. Procjena je da je takvih bolesnika u Hrvatskoj oko 17.000.

S druge strane, znatno je češći dijabetes tip 2, koji je uglavnom je povezan s načinom života, odnosno s debljinom i premalo tjelesne aktivnosti te pušenjem. Iako kod takvih bolesnika gušterača proizvodi inzulin, stanice su na njega neosjetljive, a posljedice su slične kao kod dijabetesa tipa 1 jer šećer ostaje u krvi, a ne ulazi u stanice. Među oboljelima od dijabetesa tipa 2 sve je više djece, a uzrok je najčešće debljina kao posljedica neadekvatne prehrane, slatkih gaziranih napitaka i premalo kretanja.

Osim dijabetesa i stanje oštećene tolerancije glukoze također predstavlja ozbiljan zdravstveni problem, budući da nerijetko prethodi obolijevanju od dijabetesa i povezuje se s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Utjecaj bolje kontrole glikemije na dugoročni klinički ishod prepoznat je u oba tipa dijabetesa ( tip 1 i tip 2), gdje hiperglikemija može rezultirati komplikacijama opasnim po život kao i brojnim komorbiditetima. Dodatno, ishod mnogih stanja, uključujući slučajno uzrokovane ozljede i moždani udar, značajno je lošiji u prisutnosti hiperglikemije.

Prehrambene smjernice za dijabetičare
Prehrambene smjernice za dijabetičare predstavljaju univerzalne principe pravilne prehrane koji vrijede za opću populaciju. Međutim, dijabetičari ih se moraju strogo pridržavati, bez većih odstupanja od zadanog broja, veličine i rasporeda dnevnih obroka koji su prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi.

Kod oboljelih od dijabetesa tip 1 obroci se moraju uskladiti s vrstom i dozama inzulina i vrijednostima glukoze u krvi, dok se kod oboljelih od dijabetesa tip 2 obroci planiraju s obzirom na trenutnu i ciljanu tjelesnu masu, eventualno uzmanje hipoglikemika te razinu glukoze u krvi.

Prema Hrvatskim smjernicama za liječenje šećerne bolesti tipa 2 koje je krajem prošle godina u časopisu Medix objavila skupina vodećih stručnjaka za dijabetes navedeno je kako pravilna prehrana može znatno pridonijeti boljoj regulaciji šećerne bolesti i smanjiti glikirani hemoglobin za 1,0-2,0%. Spomenute smjernice navode i preporuke o broju i ritmu dnevnih obroka koji ovise o propisanoj terapiji za šećernu bolest. Bolesnici koji se liječe samo dijabetičkom dijetom, kao i bolesnici na terapiji oralnim hipoglikemicima mogu imati pet obroka na dan, tri glavna obroka uz dva međuobroka.

Bolesnici na tzv. bazal-oralnoj terapiji, također mogu imati pet obroka na dan. Bolesnici koji primaju predmiješane inzulinske analoge u dvjema ili trima dozama ili bazal-bolusnu inzulinsku terapiju u pravilu trebaju tri obroka na dan, bez međuobroka.

Prema smjernicama Američkog Dijabetičkog Društva dnevni unos ugljikohidrata bi trebao iznositi od 45-65% ukupnog kalorijskog unosa. Unos masti bi se trebao kretati između 25 i 35%, a unos bjelančevina između 12 i 20%. U skupinu ugljikohidrata pripadaju jednostavni i složeni ugljikohidrati. Jednostavni ugljikohidrati kao što su glukoza, fruktoza i saharoza se ne preporučuju u prehrani osoba s dijabetesom, osim u niskim količinama u liječenju hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi). Od različitih vrsta masti dijabetičarima se preporuča unositi jednostruko (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i višestruko nezasićene masne kiseline (omega – 3 iz plave ribe i sjemenki sezama), dok se unos zasićenih masnih kiselina treba ograničiti na manje od 7 % ukupnog dnevnog unosa radi njihovog štetnog djelovanja na kardiovaskularni sustav. Kod unosa bjelančevina prednost bi trebalo dati bjelančevinama biljnog porijekla i to onima iz ribe i mesa peradi.

Brojna istraživanja ukazala su na blagotvorni učinak mediteranske prehrane u prevenciji i potpornoj terapiji dijabetesa. Usporedbom prehrane siromašne mastima (kakvu preporuča American Heart Association) i mediteranske prehrane, pokazalo se da mediteranska prehrana znatno uspješnija u kontroli razine glukoze u krvi u pretilih osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2. Dodatno, mediteranska prehrana je dovodi do većeg gubitka na tjelesnoj masi od prehrane siromašne mastima.
Ukoliko se pravilnoj prehrani pridruži i redovita tjelovježba te izbjegavanje stresa, razina glukoze u krvi zasigurno će se početi približavati željenim (referentnim) vrijednostima.

Dodaci prehrani za dijabetičare
Osim pridržavanja režima prehrane za dijabetičare, dodatnu potporu u liječenju osiguravaju dodaci prehrani. Vitamini i minerali su tvari koje trebamo u malim količinama, a neophodni su za pravilno funkcioniranje organizma. Potrebe za vitaminima i mineralima češto se povećavaju u stanju bolesti, a ponekad je teško unijeti sve potrebne tvari hranom. U prevenciji i liječenju bolesti znanstvenici sve više ističu važnost antioksidansa, moćnih boraca protiv upalnih stanja u organizmu koja su karakteristična i za dijabetes. Pritom je osim dobro poznatih prehrambenih antioksidansa – vitamina A, C, i E, važno unositi mineralne tvari poput cinka, bakra i selena koje ulaze u sastav tjelesnih antioksidativnih sustava što čine temelj antiokisdativne obrane u tijelu.

Opće je poznata važnost adekvatnog unosa vitamina C, te je korisno eventualni manjak nadoknaditi dodacima prehrani. Istraživanja su dovela do novih spoznaja koja ukazuju kako obilje vitamina C može smanjiti rizik obolijevanja od dijabetesa tip 2. Također, pokazalo se da vitamin C ima izrazito važnu ulogu u spriječavanju degenerativnih promjena na očima kod oboljelih od dijabetesa.

Vitamin E je snažan antioksidans koji ima mnogobrojne uloge u ljudskom organizmu. Dijabetičari trebaju posebnu pažnju posvetiti unosu vitamina E jer imaju povećane potrebe za tim vitaminom. Pokazalo se kako vitamin E ima sposobnost poboljšati aktivnost inzulina te djelujući kao antioksidans smanjuje razine medijatora upalnih bolesti čime štiti od raznih bolesti. Također, ove je godine u časopisu Nature Communications objašnjen mehanizam djelovanja vitamina E koji kao moćan antioksidans pomaže u popravljanju oštećenja staničnih membrana. Smatra se da se taj učinak vitamina E ostvaruje na nekoliko načina. Kao antioksidans, uklanja opasne tvari iz tijela, a zbog svoje topljivosti u mastima, i sam ulazi u membrane kako bi ih zaštitio od slobodnih radikala.

Sve je više istraživanja koja svjedoče o važnosti vitamina D u prevenciji brojnih bolesti, uključujući i dijabetes. Primjerice, istraživanje provedeno na Tufts University u Bostonu objavljeno u American Journal of Clinical Nutrition navodi kako je četveromjesečno uzimanje vitamina D3 dovelo do poboljšanja funkcije tzv. beta-stanica gušterače za 15-30% te tako uklonio važan čimbenik rizika za razvoj dijabetesa tipa 2. Druge recentne znanstvene spoznaje ukazuju da trudnice s gestacijskim dijabetesom češće imaju niske razine vitamina D što potencijalno može voditi ka slabljenju kostiju novorođenčadi.

Glavni zadatak omega – 3 masnim kiselinama je zaštita srca i krvnih žila, no rezultati istraživanja pokazuju da mogu pomoći i u kontroli glukoze u krvi. Naime, povišene razine omega – 3 masnih kiselina u plazmi povezuju se s poboljšanom osjetljivošću na inzulin u oboljelih od dijabetesa tip 2.

Nekoliko istraživanja potvrdilo je antidijabetički učinak aloe vere. Naime, ekstrakt aloe vere kod dijabetesa ima višestruku ulogu. Pomaže u snižavanju tjelesne mase te snižava razinu triglicerida u plazmi, ali i u jetri. Također je ustanovljeno da sudjeluje u kontroli šećera na način da snižava koncentraciju glukoze u krvi poboljšavajući osjetljivost na inzulin.

Iako se Ginkgo biloba rutinski koristi kao dodatak prehrani za poboljšanje pamćenja i cirkulacije, čini se da su njegove potencijalne blagodati dalekosežnije. Studije na životinjama otkrivaju da Ginkgo može utjecati na regulaciju gena koji imaju važnu ulogu u otpornosti na stres i antioksidativnoj zaštiti stanica te da povećava aktivnost važnih zaštitnih gena u stanicama, prevenira degeneraciju mitohondrija te povećava životni vijek životinja. Dodatno, vrijednost Ginkga leži u njegovoj sposobnosti poticanja cirkulacije prema mozgu i ekstremitetima. Povećanjem protoka krvi, Ginkgo biloba posljedično ima pozitivan učinak na cjelokupni vaskularni sustav te pomaže osigurati hranjive tvari mozgu, očima, ušima i srčanom mišiću.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender

Orbita7-24.ru

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: dijabetes,

Komentari