Orbita7-24.ru

Datum objave: 10. 07. 2019.

Vjerojatno niti jedan dio muške anatomije ne veže uz sebe toliko bojazni i pitanja kao što to čini prostata. Ova se pomoćna spolna žlijezda čija je uloga produkcija većine tekućine u sjemenu često smatra „čarobnim“ organom u kojem se krije ključ muške spolne (ne)moći. No, prava je istina da je prostata bitna za plodnost muškarca, a ne njegov libido. Godine su neosporivi neprijatelj zdravlja prostate.

Prostata ili predstojna žlijezda muška je spolna žlijezda koja okružuje unutarnji dio mokraćne cijevi, smještena između dna mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva – rektuma. Oblikom podsjeća na kesten, normalna joj je veličina 3,5 cm u promjeru, a težina 20 grama. Njezina je funkcija proizvodnja sjemene plazme, odnosno tekućine koja, čineći 40% ejakulata, prehranjuje spermije i omogućuje im napredovanje kroz ženske spolne organe do jajne stanice koja treba biti oplođena. Ta funkcija ovisi o razini spolnih hormona u krvi – testosterona i dihidrotestosterona, te o živčanoj regulaciji putem simpatičkog (autonomnog) živčanog sustava.

Svoju punu veličinu prostata doseže u dobi od 20 godina te sljedećih 20-ak stagnira, da bi zatim ponovno počela polagano rasti. Starenjem dolazi do značajnih hormonalnih promjena: razina testosterona opada, dok razina prolaktina, estradiola, LH i FSH raste. Njihov porast uzrokuje podizanje razina dihidrotestosterona koji kao vrlo moćan metabolit testosterona uzrokuje pojačano dijeljenje stanica.

Veća životna dob je stoga, posebice nakon 60. godine, u više od 90% slučajeva popraćena oboljenjima prostate koja dovode do neugodnih simptoma, kao na primjer isprekidanog mlaza mokraće, noćnog i isprekidanog mokrenja, bolova i nelagode pri mokrenju i osjećaja nedovoljno ispražnjenog mokraćnog mjehura. Takvu problematiku objašnjavaju anatomski odnosi prostate i mokraćne cijevi koji bivaju narušeni uslijed povećanog volumena prostate: uvećana prostata pritišće na početni dio mokraćne cijevi te sužavajući njezin promjer onemogućava normalni, kontinuirani prolazak mokraće i retrogradno priječi potpuno pražnjenje mjehura.

Najčešće bolesti prostate

Uvećanje, odnosno benigna hipertrofija prostate, najčešće od tri glavna oboljenja prostate, javlja se u više od 60% muškaraca starijih od 50 godina u više od 75% starijih od 70 godina. Nastaje uslijed prethodno navedenih hormonalnih promjena koje dovode do pojačanog dijeljenja i rasta stanica prostate, a primijećeno je i učestalije pojavljivanje unutar obitelji. Osim procesa starenja i obiteljske sklonosti, čimbenici rizika za nastanak benigne hipertrofije su i nepravilna prehrana, prekomjeran energetski unos i pretilost. Premda teoretski bezazleno stanje, uz neugodne simptome, benigna hipertrofija prostate vremenom može svoj dobroćudni karakter zamijeniti zloćudnim, odnosno pogodovati razvoju prostatitisa i karcinoma.

Prostatitis odnosno upala prostate vrlo je neugodno oboljenje prostate uzrokovano hormonskim disbalansom (češće u starijih) i infektivnim čimbenicima (češće u mlađoj populaciji), popraćeno jakim bolovima u međici, isprekidanim slabim mlazom mokraće, zadržavanjem mokraće u mjehuru, prisutnošću krvi i gnoja u mokraći, pritiskom u preponama, bolovima u donjem dijelu leđa te mogućom vrućicom, tresavicom, mučninom i općom slabošću.

Postojeća upala koja u svojoj podlozi ima oksidativni stres može nastalim reaktivnim spojevima kisika i dušika dovesti do oštećenja DNA odnosno uzrokovati mutacije koje igraju ključnu ulogu u nastanku karcinoma.

Karcinom (adenokarcinom) prostate gotovo je isključivo bolest starije populacije – u više od 80% slučajeva javlja se u dobi iznad 65 godina, a po učestalosti je drugi uzrok smrtnosti – nakon karcinoma pluća. U 90% slučajeva dijagnosticira se relativno kasno, s obzirom da u pravilu ima spori tijek i simptome slične benignoj hiperplaziji. U podlozi karcinoma prostate - osim poremećene hormonalne aktivnosti i dugotrajne upale (bakterijski i nebakterijski prostatitis, zaraza spolno prenosivim parazitom Trichomonas Vaginalis, prisutnost virusa XMRV koji u životinja uzrokuje leukemiju)– vrlo često leže i pretilost, prehrana bogata životinjskim proteinima, mastima (zasićenim i trans-mastima te omega-6 masnim kiselinama) i rafiniranim šećerima, pretjerana konzumacija alkohola – naročito piva, te pretjerana termička obrada hrane (prženje, pregorijevanje, roštiljanje, pohanje).

Rizični čimbenici za razvoj bolesti prostate

Studije su pokazale kako je previsok BMI (indeks tjelesne mase > 32) snažno povezan s učestalošću karcinoma, razvojem agresivnijih oblika, vraćanjem bolesti nakon provedenih terapijskih postupaka i smrtnošću (35% viša u odnosu na pojedince normalne tjelesne mase). Pretilost je usko povezana s hormonalnim promjenama: razina inzulina i inzulinu sličnih faktora rasa (IGF) su značajno povišene što je dokazano rizični čimbenik za agresivnije oblike bolesti. 

Prevencija je ključ zdravlja

Znanstvenici su na temelju rezultata nekolicine studija utvrdili direktnu povezanost između bolesti prostate i načina prehrane pojedine osobe. Tako se visok unos masti životinjskog porijekla našao visoko na listi nepoželjnih navika kada je u pitanju zdravlje prostate. Općenito visok unos crvenog mesa u kombinaciji s niskim unosom ribe, voća i povrća povezuje se s povećanim rizikom za bolesti prostate. Nepoželjna navika je i neumjereno uživanje u alkoholu te visok unos jednostavnih i rafiniranih šećera.

Tipična mediteranska prehrana pokazala se pravim saveznikom zdravlja jer osigurava brojne važne nutrijente „prijatelje“ prostate poput cinka, selena, omega -3 masnih kiselina i apsolutnog šampiona u čuvanju ove spolne žlijezde – likopena.

Rajčica je prijatelj prostate

Rajčice i posebice proizvodi od rajčica izvanredan su izvor likopena, karotenoida odgovornog za njihovu crvenu boju. U organizmu, likopen se koncentrira u prostati i testisima, a njegova je redovita konzumacija povezana sa smanjenim rizikom od karcinoma prostate. Zaštitna uloga pripisuje se protuupalnim svojstvima likopena. No, prema rezultatima studije iz 2008. godine objavljene u časopisu Journal of Nutrition likopen je snažan zaštitinik i protiv drugih bolesti prostate. Naime, u studiji je 40 ispitanika s dijagnosticiranom benignom hipertrofijom prostate 6 mjeseci dobivalo ili ekstrakt likopena ili placebo. Na kraju istraživanja rezultati su pokazali značajno poboljšanje simptoma u muškaraca koji su uzimali likopen.
Iako su nužna daljnja istraživanja, prema dostupnim podacima, za očuvanje zdravlja prostate rajčicu ili proizvode od rajčica bi trebalo u prehranu uključiti 4-5 puta tjedno.

Povrćem protiv benigne hiperplazije prostate

Prema rezultatima studije objavljene 2007. godine u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition, benigna hiperplazija prostate (BHP) rjeđa je među muškarcima koji jedu više povrća. Studija je obuhvatila 32 000 odraslih muškaraca dobi između 46 i 70 godina. Sudionici su ispunili dnevnik prehrane u kojemu im je postavljeno pitanje o unosu 131 različite vrste namirnica, uključujući voće i povrće. Proučavajući podatke dobivene istraživanjem, istraživači su utvrdili da je konzumacija povrća izrazito blagotvorna za BHP. Naime, pokazano je da su muškarci koji su konzumirali najviše povrća imali za 11% manji rizik za razvoj simptoma BHP kao i da će biti podvrgnuti operaciji zbog BHP. Općenito, povrće koje se treba svakako naći na jelovniku svakog muškarca su brokula, kelj, prokulice, cvjetača i kupus. Navedeno povrće osigurava jedinstvene nutrijente (glukozinolate) koji potpomažu proces detoksikacije koji se prirodno odvija u organizmu. Ovaj proces vrlo je važan za održavanje zdrave razine muških i ženskih hormona.

Manja tjelesna masa - manji rizik od karcinoma prostate

Studija objavljena 2005. godine u časopisu Journal of Clinical Oncology, ispitivala je vezu između pretilosti i incidencije karcinoma prostate te je pokazala da veza postoji i da je ona proporcionalna. U studiji analizirani su podaci preko 1000 muškaraca s karcinomom prostate, uključujući 22% njih koji su bili pretili. Pokazalo se da pretili muškarci imaju veću vjerojatnost za povišenu razinu prostata specifičnog antigena (PSA) nakon operacije prostate, što može biti pokazatelj ponovnog razvoja karcinoma. Dodatno, muškarci s indeksom tjelesne mase 35 imali su za 60% povećan rizik od ponovnog razvoja karcinoma prostate unutar tri godine od operacije prostate. Utjecaj tjelesne mase na zdravlje prostate potvrđuje i najnovija studija objavljena 2014. godine u časopisu Cancer Causes and Control. U studiji je analizom podataka preko 4000 muškaraca s dijagnosticiranim karcinomom prostate pokazano da pretili muškarci imaju 47% veći rizik od smrtnosti u usporedbi s muškarcima normalne tjelesne mase. Budući da je tjelesna masa čimbenik na koji je moguće utjecati, postizanje i održavanje normalne težine može biti korak u prevenciji bolesti prostate.

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: muškarci, prostata, zdravlje prostate,

Komentari