Darija Vranešić Bender

Datum objave: 29. 08. 2016.

Slastice i šećer u djetinjstvu su gotovo nezaobilazni. Djeca vole slatko, imaju urođenu sklonost prema tom okusu i potpuna zabrana slatkiša u djetinjstvu obično ne daje željene rezultate.

Posebice u našem kulturološkom krugu gdje je tradicionalni poklon za dijete još uvijek slatkiš ili čokolada. Poznati problemi koje donosi prekomjerni unos šećera su karijes i debljina, ali i neke druge bolesti povezane s dugoročno prekomjernim unosom određenih vrsta šećera poput dijabetesa, masne jetre, osteoporoze i dislipidemija. Prekomjerna tjelesna masa i pretilost svjetski su problem epidemijskih razmjera i procjenjuje se da će do 2050. godine, ukoliko se ništa ne poduzme, 9 od 10 odraslih i 2/3 djece imati problema sa suvišnim kilogramima. Stoga su brojne preventivne mjere na globalnoj razini usmjerene na smanjenje udjela šećera u prehrambenim proizvodima, a neke zemlje uvode i poreze na slatka pića i slatkiše.

Koliko šećera jedu djeca danas?

Djeca danas piju otprilike 30 puta više gaziranih pića i jedu 25 puta više slatkiša nego 1950. godine. Studija koju je provela American Heart Association pokazala je da djeca u dobi 1-3 godine obično konzumiraju 12 žličica šećera dnevno (60 g) kroz razne napitke, slastice i industrijski prerađene proizvode. Djeca u dobi 4-8 godina unose prosječno 21 žličicu šećera dnevno, a adolescenti u dobi 14-18 godina unose 34 žličice. To ukazuje da djeca i adolescenti unose tri puta više šećera od preporučene granice unosa koja glasi: ne više od 10% energije porijeklom iz dodanih šećera, a nove preporuke WHO-a još su strože i ograničavaju unos šećera na ne više od 5% energije porijeklom iz šećera.

Za dijete u dobi 4-8 godina kojem dnevno treba 1600 kcal to bi značilo da ne bi trebalo unijeti više od 130 kcal iz šećera odnosno 32 grama ili 6 žličica (1 žličica =5 g).

Prehrambeni odgoj djeteta

Svi roditelji se nadaju kako će njihova djeca imati pozitivan stav prema hrani i da će im uspjeti usaditi sklonost prema zdravijim izborima hrane. Često se pitamo kako to da pojedina djeca određene namirnice vole dok neke odbijaju jesti. Odgovor leži u samoj prirodi ljudi jer je djeci urođena ljubav prema slatkome i odbojnost prema gorkome. Djelomično odgovorna za različit afinitet djece prema hrani je i genetika koja utječe na sposobnost osjeta okusa slatkog i gorkog. Ključnu ulogu predstavlja učenje. Djeca, kroz pozitivnu i negativnu interakciju s okruženjem u kojem se nalaze, razvijaju svoj stav o tome što im se sviđa, a što ne. Pozitivnu interakciju predstavljaju redoviti i opušteni obiteljski obroci dok negativna interakcija predstavlja korištenje hrane kao nagrade ili kao sredstvo za primjenjivanje previše restriktivnog načina prehrane. Urođeni i naučeni čimbenici zajedno se isprepliću čineći jedinstveni predložak preferencije hrane koji se kontinuirano razvija tijekom cijelog života.

Potpuna zabrana konzumacije slatkiša kod djece obično ne daje željene rezultate. Budući da su slastice sveprisutne u svakodnevnom životu, dijete je često u doticaju s takvim proizvodima, i što je više takvih iskušenja i istodobnih zabrana, dijete stvara sve iskrivljeniju sliku o slatkišima. Slatkiše djetetu treba dati u ograničenim količinama i pritom treba osvijestiti zašto je potrebno biti umjeren u konzumaciji šećera i slastica. Djetetu treba objasniti da je previše šećera nezdravo za zube, tijelo i opće stanje organizma i nerijetko zauzima mjesto zdravijoj hrani koju treba pojesti za ručak, večeru ili međuobroke.

Neka djeca po konzumaciji veće koncentracije šećera iskuse naglu navalu (hiper)aktivnosti, što se u anglosaksonskoj terminologiji često naziva „sugar rush“. Takve situacije se događaju na rođendanima i zabavama kada je djeci dopušteno konzumirati kolače, kekse, sokove i torte zbog prigodnih okolnosti. Neka djeca ekscitirana su više od druge, a smatra se da je u pozadini utjecaj šećera na lučenje dopamina i endorfina u mozgu što uzrokuje osjećaj euforije i sreće. Takva navala energije i aktivnosti obično traje do dva sata, a potom dijete postaje iscrpljeno i umorno. Taj slikoviti primjer najbolje opisuje što čini šećer malom tijelu u prekomjernim količinama.

Zdrave slastice

Prilikom izrade deserta kod kuće važno je dati prednost prirodnim i što manje prerađenim izvorima šećera. Kod pripreme omiljenih kolača, umjesto bijelog šećera, pokušajte upotrijebiti prirodna sladila poput meda, sladova od žitarica, primjerice ječmenog ili rižinog slada ili agavin sirup, koji će osigurati ugodan sladak okus slastica, ali će i povoljno djelovati na koncentraciju glukoze u krvi. Ova će prirodna sladila pridonijeti manjem kalorijskom unosu, a većem unosu vitamina i minerala.

Kada govorimo o zdravim desertima, svakako moramo spomenuti voće i orašaste plodove. Pri tome se uvijek treba okrenuti sezonskom voću u našem podneblju. U ovome razdoblju, to su breskve, marelice, bobičasto voće, trešnje, kruške, koje sa biranim žitaricama možemo iskoristiti za pripremu zdravih kolača i maštovitih slatkih kaša. Za one koji vole i nešto manje slatke deserte, odlični su kolači i deserti s bundevom i mrkvom, koji mogu poslužiti i kao ukusan međuobrok. Suho voće dostupno je cijele godine, a također se izvrsno uklapa u kolače ili se može poslužiti samo sa orašastim plodovima, umjesto kupovnih slatkiša.

Evo i nekoliko savjeta za zdrave slastice:

  • Voće
  • Sušeno voće
  • Voćni sokovi
  • Voćni kolači, kompoti
  • Pločice sa žitaricama
  • Orašasti plodovi
  • Voćni jogurti
  • Mliječni deserti (sladoled, puding, smrznuti jogurt)
  • Žitne kaše s orašastim plodovima i suhim voćem, integralni keksi
  • Cimet, prirodna sladila (sladovi, agavin sirup, med)
  • Tamna čokolada

Članak je objavljen na portalu Zdravo budi

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: šećer, slatkiši, Zdravlje djece,

Komentari