Datum objave: 20. 02. 2007.

Smatra se da se u osnovi anoreksije nalazi nedostatak u razvoju autonomije.

Roditelji zbog svoje anksioznosti djeluju nametljivo i pretjerano kontroliraju dijete čineći ga ovisnim, utječu na razvoj “lažnog sebstva”, a zbog ranjivosti djeteta i nesposobnosti da izrazi emocije, što postaje vidljivo u adolescenciji, te zbog zbrke u prepoznavanju signala iz tijela nastaje poremećaj jedenja. U nastanku bulimije važno je naglasiti da emocionalne teškoće u ranoj interakciji majka-dijete pridonose razvoju izjednačavanja hrane s ljubavi.

Psihodinamska psihoterapija najvjerojatnije je najčešće korištena metoda ambulantnog liječenja anoreksije i bulimije nervoze. Riječ je o terapijskoj tehnici utemeljenoj na transferu kojom se pokušava doprijeti do uzroka tegoba i unijeti promjene u ličnost i cjelokupno funkcioniranje osobe.

Psihološki uzroci u nastanku anoreksije nervoze prepoznati su i naznačeni već u prvim opisima bolesti. Dugogodišnja se istraživanja psiholoških uzroka mogu sažeti na teze da se anoreksija nervoza može razviti od značajno poremećenih odnosa između djeteta i majke. U osnovi bolesti nalazi se nedostatak u razvoju autonomije zbog roditeljske nametljivosti i pretjerane kontrole, zbog poticanja ovisnosti djeteta i razvoja “lažnog sebstva”, zbog ranjivosti i nesposobnosti da se izraze emocije, što postaje vidljivo u adolescenciji, i zbog zbrke u prepoznavanju signala iz tijela jer se potreba za hranom izjednačuje s roditeljskim željama i potrebama.

S obzirom na individualne psihološke probleme, kao i one što se nalaze u dinamici obitelji anoreksične i bulimične osobe, danas je teško zamisliti bilo koji oblik liječenja bez psihoterapijskog pristupa, ne samo zbog suvremenog shvaćanja etiologije poremećaja i presudne uloge psiholoških i socijalnih čimbenika, već i činjenice da do sada još nije nađen učinkovit način medikamentnog liječenja ili objašnjena biološka osnova poremećaja. Različite psihoterapijske metode oprobane su u liječenju poremećaja jedenja. Danas se istraživači bave praćenjem njihovih rezultata da bi se utvrdilo koja je od njih najučinkovitija.


Cijeli članak "Psihoterapija poremećaja jedenja" prof. dr. sc. Vesne Vidović s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, pročitajte u obliku -a.

Pošalji prijatelju na email

Komentari